Članovi autorskog i produkcijskog tima projekta „Svijet mogućnosti“, predvođeni direktoricom JU „Grad teatar“ Milenom Lubarda-Marojević, rediteljem Harisom Pašovićem i Umjetničkim direktorom Drame Srpskog narodnog pozorišta Milovanom Filipovićem u subotu, 8. aprila održali su finalnu, četvrtu radionicu u JU „Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju – Biseri“ u Budvi.
Članovi projektnog tima razgovarali su Ivonom Medigović, dvadesetčetverogodišnjakinjom koja od uzrasta od šest mjeseci boluje od neizlječive i progresivne spinalne mišićne atrofije. Ivonin diskurzivni aparat u potpunosti je sačuvan. Ona je verbalna, izvanredno artikuliše misli, izrazito je inteligentna, piše pjesme i vrlo je angažovana kao aktivista za poboljšanje uslova u gradu za invalide. Ivona uživa veliku podršku svoje porodice, vršnjaka i cjelokupne zajednice. Naglasila je da joj je upravo ta bezrezervna podrška pomogla da izgradi i zadrži pozitivan i entuzijastičan stav prema životu.
Članovi projektnog tima potom su razgovarali sa osamnestogodišnjim Matijom Molčanovim, koji boluje od Aspergerovog sindroma, neurobiološkog razvojnog poremećaja iz skupine autističnih poremećaja koji se češće javljaju kod osoba muškog pola. Kao dijete muzičara, majke Ane Brajak, flautistkinje i nastavnice u Muzičkoj školi u Kotoru i oca Oleksija Molčanova, pijaniste i redovnog profesora na Muzičkoj akademiji na Cetinju, Matija je naslijedio fantastičan talent i sluh za muziku. Već kao trogodišnjak je mogao da raspoznaje note i uz ogromnu posvećenost svoje majke u proteklih petnaest godina, postao je izvrstan pijanista.
Naposljetku, članovi projektnog tima razgovarali su sa Dušanom Krivokapićem, rođenim 1985. godine u Nikšiću, gdje je završio osnovnu školu, dok je srednju završio u Budvi. Dušan je rođen sa šest mjeseci, dva mjeseca je proveo u inkubatoru gdje je dva puta gubio znakove života. Po rođenju mu je dijagnosticiran najteži oblik cerebralne paralize i prognoze doktora upućivale su na to da će cijeli život provesti u invalidskim kolicima. Njegova porodica nije se pomirila sa tim prognozama i proputovali su cijelu bivšu Jugoslaviji u potrazi za najboljom njegom. Dušan je svoj cijeli život proveo na fizioterapiji i treninzima zahvaljujući čemu je izgradio snažno tijelo i nepokolebljiv duh. Danas se kreće samostalno, živi sam i potpuno je nezavistan.
Na kraju dana, članovi projektnog tima razmijenili su utiske i mišljenja nakon vrlo uspješne serije radionica u Budvi i odredili daljnje aktivnosti u sklopu međunarodne koprodukcije pozorišne predstave.
Fotografije: Slaven Vilus
